Melodrom
Melodrom (pre toga Marquee) su se okupili novembra 1999. godine u lokalu Slovenske Kinoteke, zvanom Marilyn Monroe. Posle koncerta u klubu Gromka u mestu Metelkova, marta 2001, grupa je odlučila da odustane od početne ideje da se bave isključivo komponovanjem scenske muzike. Nakon toga započinju rad na demo snimcima, pripremajući materijal za debi album – među prvima nastala je September kao najstarija pesma na ploči. Snimanje debi albuma završeno je u julu 2003. u studiju Hymnos, sa producentom Jakom Jarcom. Izdavačka kuća Nika Records objavila je njihov istoimeni debi album u septembru 2004. za lokalno slovenačko tržište. 2007. Godine objavili su drugi album, pod nazivom The Guide, a za vreme nastajanja albuma bend je u velikoj meri sarađivao sa muzičarima i grupama kao što su Laibach, Rotor i DJ Umek. Ovu synth pop grupu čine: Mina Špiler (vokal), Matevž Grad (gitara, programiranje), Miha Žargi (bas), Matej Nolda (bubnjevi) i Polona Janežič (klavijature) a na koncertima im se najčešće pridružuju violinisti – Jelena Ždrale i Matjaž Poravnet.
Trance Balkan Desorganisation
Trance Balkan Desorganisation je bend koji čine dve generacije muzičara iz novog sada – blues pankeri i elektronski hiphoperi koji su se udružili kako bi stvorili nešto novo I drugačije. Bend sa tradicionalnim muzičkim korenima kao što su punk, blues i funk ubacuje sirov zvuk bubnja, distorziran zvuk bas gitare, puno ekeltronike, sve to kombinujući sa hiphopom i breakbeatom. Rezultat je muzika koja vas pokreće na igru.
Nikad Dosta
Nisu znali da sviraju, ali su goreli nad instrumentima. Nosili su Sonic Youth u svojoj utrobi, Pixies u glavi, Keziahu Jonesa u grudima. Muvali su se tu još Blues Explosion, Beastie Boys, Last Poets, P.J. Harvey… Kalili su se Bob Marleyom i Peterom Toshom, treznili Meteorsima i Stray Catsima. Snimili su ‘98. uživo album iz beogradaskog kluba KST. Bilo je tu energije za 20 bendova, samo je nedostajalo muzike. Vremenom su se prsti izveštili, a i samopouzdanje je poraslo. Desilo se tada još par svirki u Beogradu: Božidarac, SKC, Fili. Bombardovanje im je 1999-e izbombardovalo i bend. Oporavili su se kasnije, samo se postava malo izmenila. Bend 2005. godine snima demo CD sa 11 pesama koji poklanja na svojim koncertima. Nakon toga slede nastupi: KSET (Zagreb), beogradski klubovi SKC i Akademija, televizije Metropolis i MTS. U februaru 2008. u studiju Spider započinju snimanje prvog zvaničnog izdanja. Producent albuma Zaklon, otklon, svima poklon je Vladimir Tegeltija, na izdanju se nalazi 14 pesama. Konačan oblik albumu dao je Boris Mladenović koji je uradio mastering u studiju Digimedia početkom 2009. godine.
U osnovi muzike sastava Nikad Dosta je rok, obojen neparnim i iščašenim ritmovima, jedinstvenim i duhovitim aranžmanskim rešenjima, otkačenim i nepredvidljivim gitarskim deonicama, mekim harmonijama, oštrim melodijama i neobičnim vokalima - predstavlja autentičan miks koji izmiče preciznim žanrovskim odrednicama. Drugačije, sveže, novo - a starinski. Ili ukratko - nadahnuti rokenrol sa primesama jazza i world musica.
Šinobusi
Šinobusi su osnovani krajem 2001. godine u Novom Sadu. Ubrzo su počeli da stvaraju autorsku muziku koju su kasnije sami okarakterisali kao ravničarski bluz. Takva muzika je zabeležena i objavljena juna 2005. godine na albumu pod nazivom “Nekad jurimo kroz polja, a nekad stojimo u stanicama„ za izdavačku kuću City Records iz Beograda. Drugi album “U pravcu jablanova” objavljen je u decembru 2007. godine za izdavačku kuću PGP RTS. Na ovom albumu Šinobusi saraduju sa Petrom Jelicem (YU Grupa). Album odlikuje žanrovska raznovrsnost, svirački i produkcijski pomak u odnosu na predhodni rad. Na albumu se nalaze pesme u kojima se prožima bluz, rok, fank, pop, džez, pa čak i klasika. Šinobusi se pojavljuju i na kompilaciji „Neki noviji klinci i…”, na kojoj 21 novosadski bend obraduje pesme kantautora Ðorda Balaševica, sa obradom pesme „Život je more” u bluz formi sa primesama flamenka. U poslednje tri godine bend je održao preko 200 nastupa u Srbiji, Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Bugarskoj. Do kraja 2009. godine biće objavljen i treći album “Vagon za provetravanje tunela”, takođe za izdavačku kuću PGP RTS iz Beograda.
Bo
Beogradska kantautorka Bojana Bulatovic Bo (vokal, gitara, usna harmonika) svoj izgradeni akustičarski pristup na tragu Patti Smith, Neil Young-a, Joni Mitchell, na debi albumu “Mene treba ovaj grad, baš ovakvu kakva sam sad”, (2003, Mojo Beat, Serbia), kombinuje sa savremenim elektronskim dance ritmovima. Ovaj neočekivani spoj je ideja Koje (Disciplin A Kitschme), koji se na albumu pojavljuje kao aranžer, producent, autor lupova, gitarskih solo deonica, kao i dizajna omota. Drugi album KAPETANE GDE SI (2008, Odlican hrcak), donosi na srpsku i regionalnu scenu deset novih Bojaninih pesama, ponovo drugacijeg tekstualnog i muzičkog sadržaja u odnosu na svoju okolinu, ali i na svoj prvenac. Album ”Kapetane gde si” Bo je snimila leta 2007 (na spoljašnih +47C stepeni!) u PGP-ovom Studiju 5 sa svojim bandom, koji, pored Bojane (vokal, akustična gitara, usna harmonika), čine bubnjar Rade Vulić i, takođe na akusticnoj gitari, Saša Furunovič (inače članovi grupe Popečitelji.) Kao i na prošlom albumu, produkciju i aranžmane je uradio Koja, a kao gosti pojavljuju se Banana, Anton, Manja Ðordevic. Zvučni pomak u odnosu na prvi album se ogleda u pojednostavljenju izraza: za razliku od prošlog albuma, koji je, mahom, baziran na spoju zvuka akusticne gitare i elektronskih lupova, “Kapetane gde si” isporucuje jednostavni band-svira-uživo koncept, u neobicnoj postavi od dve akusticne gitare i bubnjeva.
Popečitelji
Grupa Popečitelji je nastala 1999 godine u Prištini, nekoliko meseci pred početak bombardovanja. Braća Furunović, Saša (gitara) i Goran (bas), sa dugogodišnjim iskustvom bavljenja žanrovski neodređenom muzikom u više prištinskih bendova, zajedno sa bubnjarem Radetom Vulićem počinju da stvaraju svoju eksplozivnu mešavinu instrumentalnog funk-rocka i folk muzike. Po završetku bombardovanja, napustivši Pristinu, grad u kome se grupa već etablirala, Popečitelji se sele u Kragujevac i Kraljevo, nastavljajući dalje sa istraživanjem i negovanjem svog originalnog muzičkog stila. Mnogobrojnim koncertima u ovim gradovima, kao i u Beogradu, grupa ubrzo postaje svojevrsna andergraund atrakcija. Posle jednog od takvih koncerata u Beogradu 2003, dolazi i do saradnje sa Kojom, što rezultira snimanjem prvog albuma Popečitelja, “Ko radi?”, u studiju Music Factory u Košutnjaku, pod Kojinim producentskim vođstvom. Ploča, izdata na etiketi Mojo beat 2004, predstavlja briljantnu kombinaciju slobodnog, sirovog folk-funk rocka i aranžmanski svedene, moderne produkcije, uz primese trance i drum and bass elemenata. Sastav Popečitelji objavio je novi album2008. godine, pod nazivom ‘Horizonti’. Radi se o drugom albumu ovog benda i drugom izdanju koje su objavili za izdavačku kuću ‘Odličan Hrčak’.
Euforia
Euforia je rok grupa iz Beograda. Grupa je formirana u oktobru 1999. Osnivači grupe, Uroš Milkić i Dušan Lovre, sredinom su devedesetih svirali u raznim beogradskim pank rok bendovima. Euforija je u početku, sa Milanom za bubnjevima, svirala po žurkama, u podrumima, srednjim školama i malim beogradskim klubovima. Od svog osnivanja pa do 2006. godine bend je promenio osam bubnjara, a Vojin Kličković je osmi. Krajem 2004. grupa je napravilia prvi demo snimak koji je poslat nekim beogradskim izdavačkim kućama. Juna 2005. grupa potpisuje ugovor sa kućom Automatik records a istoimeni debitantski album objavljen je 7. oktobra. Grupa se opredelila za žive nastupe i do danas ih je imala preko 100 širom Srbije. Gostovali su na festivalu Egzit 2005. i 2006, MTV Live X-plosion festivalu 2005. a juna 2007. nastupali su i na Rokaj festu u Zagrebu. Snimili su četiri videospota za singlove: Blokovi, Plastika, Ako, Ako i Bakuta. Vlada Divljan je lično dozvolio bendu da obradi pesmu Plastika koju je napravio početkom osamdesetih, dok je svirao u Idolima Kasnije je u medijima govorio kako mu je ta verzija omiljena. Spot za pesmu Bakuta snimljen je za potrebe filma Mi nismo anđeli 3 i korišćen je u promociji filma. Beogradski Radio B92 proglasio je pesmu “Blokovi” najboljim singlom 2005., a TV Metropolis proglasila ja grupu za “najveće otkriće” 2005. godine. Dugi album, pod nazivom ‘2’ bend je objavio 2008. godine.
Autopark
Autopark je šestočlana grupa iz Beograda zaljubljena u gitarsku buku i lepe pop melodije. U bendu su: Ognjenka Lakićević - vokal + tekstovi (ex Tornado Ptice), Nikola Berček – gitare (ex Trenje), Dušan Lopušina – gitara (The Phonerings), Dragan Kaplarević - bas, Nenad Jevtić - klavijatura, Nikola Gnjatović - bubnjevi.
Leta 2000. godine, grupu su stidljivo osnovali Milan Jovanović (gitara/bas i kičmeni stub; ex Headstream), Nenad i Olja. U sledećih par godina kroz Autopark će proći još nekoliko članova (Kraka - Presing, i Zaz - ex član Zemlje br.9, Stef). Milan odlazi da živi i radi u inostranstvu, pa ulogu gitariste i kičmenog stuba grupe 2004. preuzima Nikola Berček. Autopark 2005. godine postaje šestočlana grupa scenografa, studenata i profesora engleskog, i time započinje nova faza u postojanju benda, koja se negde poklapa sa izlaskom spota za pesmu „Na ivici“ (proleće 2005).
Premijerno puštanje grupe Autopark desilo se u emisiji ”Moć veštica” autora Fridoma 2001. godine, tada na radiju B92. Pesme Autoparka nalazile su se na domaćim listama (B92 i Studija B). Ne verujući u to da će naći zainteresovanog izdavača, prve pesme snimljene u kućnom okruženju pružili su na uvid Internet posetiocima (ljubaznošću Indiego! domaćina). To je presek rada od početka postojanja grupe do Milanovog odlaska (2000-2003), deset pesama čiju je produkciju uradio sam Milan. Takođe, na Internetu su bile dostupne i „Na ivici“ i „8 godina“, prve pesme koje su napravljene s novim gitaristom, Nikolom. Izbor pesama nastalih od tada pa nadalje zabeležene su na albumu „Osećanja za poneti“ koji je izašao u decembru 2006. godine za Multimedia Records. Autopark se okupio oko ideje stvaranja neveselog gitarskog popa, koji su neki okarakterisali kao melanholični pop-noise, ili nervozni dream-pop, sa tekstovima koji su kao stranice iz dnevnika. Ipak, AP izbegava sve vrste odrednica, svrstavanja i očekivanja, smatrajući ih uvredom za muziku i slobodu uopšte, vec se radije drži po strani i čuva površnih teoretisanja. Novi album benda u izdanju Odličnog hrčka u prodaji će se pojaviti do kraja septembra 2009. godine.
Slaptrap
Debi album sastava Slaptrap ‘Mlad i perspektivan’ zvanično je u prodaji od 29. novembra 2008. godine U pitanju je četvrto izdanje u ediciji Nova srpska scena kojom produkcijska kuća Digimedia, u saradnji sa izdavačkom kućom Odličan Hrčak, želi da predstavi novi talas originalnih domaćih bendova koji su svoju afirmaciju doživeli kroz rubriku Scena, web magazina Popboks. Slaptrap (Sleptrep) je trio iz Novog Sada nastao u leto 2003. godine. Već posle mesec dana postojanja bend su činili Ivan Karanović (bas gitara), Nikola Trebovac (gitara) i Slobodan Đinić (bubnjevi), kao i tadašnji član benda Danilo Đurović (gitara), kojima se posle nekog vremena pridružuje Milan Levnajić kao vokal. Pred koncert na Future Shock Stageu Exit festivala 2005. godine Slaptrap postaje četvoročlani, a godinu dana kasnije, u leto 2006. godine, tročlani bend. Napustivši celokupni dotadašnji repertoar krenuli su sa radom na materijalu koji će kasnije biti oblikovan u debi album Mlad i perspektivan. Negde usput je u tkivo benda nepovratno utkan i Filip Vlatković, koji je kroz sve godine imao manje ili više učešća u radu benda kao tonac, snimatelj, po potrebi i muzičar, da bi na kraju bio zadužen i za celokupnu produkciju debi albuma Slaptrapa. Prvi demo materijal sa četiri pesme koji nikad nije objavljen (snimljen početkom 2007. godine), sadržao je hit-singl Ja nisam lenj koji je proveo nekoliko nedelja na prvom mestu top liste domaćih singlova Radija B92 (emisija Pop mašina). Album Mlad i perspektivan snimljen je u periodu od 15.08. 2007. do 15.05.2008. godine u novosadskim studijima Matrix i Beat-Beat i beogradskom studiju Digimedia, sadrži 13 pesama. Snimatelj i producent albuma je Filip Vlatković.
Flip Out
Flip Out postoje od 1995. godine, zastupaju tvrdi hip-hop zvuk a grupu cine Lazar Ðordevic Laki (bas gitara), Dejan Dražic (bubanj, perkusije), Goran Dojcinovic Gagi (gitara), Marko Ðordevic Coma (vokal), Vladimir Todorovic Tosh (vokal) i Petar Kilibarda Cosh (vokal). Grupa je u periodu od 1995. do 1999. godine nastupala uglavnom u Beogradu, prvi veci koncert imali su sa grupom 357 u Domu omladine 1998. godine. Godine 2000. svirali su kao predgrupa bendu Sunshine u SKC, a sledece 2001. imali su više nastupa u Srbiji. Iste godine snimili su numeru “Junkie Jungle” za saundtrek filma “Apsolutnih sto” (pesma se našla i na Automatikovoj kompilaciji “Tilt”). Ugovor sa kucom Automatic Records potpisali su pred kraj 2001. godine, u februaru 2002 snimaju aktuelni album “Prati me kroz život” koji se u prodaji nalazi od 19. decembra. Medu brojnim koncertima koje su održali u periodu od 2001 do danas, najznacajniji su nastupi na festivalu “Fast” u Nišu 2001. i 2002. sa bendom Sunshine i “Heineken Stars Festival” (Barutana i SKC), takode, 2001. i 2002. godine.